Ubijeni, ubice, ovisnici, liječeni narkomani…naša dica

Jutros sam pročitao mali ali vrijedni članak u 24.sata o reakciji gospođe Bernardice Juretić. U novinama je preuzeta njena reakcija sa Twittera na događaje-ubojstva u Splitu ovih dana. Čuo sam se s njom, jer je ona osoba koja ima najviše prava govoriti o ovoj temi. Kada je ona (tada kao časna sestra, a i danas nije ništa manje časna osoba) osnivala zajednice za odvikavanje od droge, mnogi su se smijali, napadali je, vrijeđali…, a neki su bili iz njenog reda, iz Crkve, župe itd. Ona je osnovala nekoliko centara imenom “Susret” u kojima se liječe ovisnici. Nisu ubijeni, nisu ubojice, nisu narkomani, oni se strpljivo liječe. A ona je osnovala centre gdje se moguće-potencijalne ubojice, ubijeni, odbačeni… liječe, odvikavaju se. vraćaju se među normalne ljude.

Tužno mi je, veli mi jutros što opet ovo moram komentirati, ljuta sam, žao mi je, tužno je to, opet isto kao i 1991, 92, 93, godine. Pa zar se nije moglo nešto više, malo više uraditi i maketi drogu sa ulice, zar nije moglo?