Povijest je učiteljica života

(dopisnik iz Austrije I.G.)

Historia est magistra vitae! Ako povijest nije učiteljica života, tko je onda?

Najveće civilizacije su propadale kada su mislile da su na svome vrhuncu, nitko nam ništa ne može, tko je kao mi, najjači smo, što nam tko može i slično. Bog im tada nije trebao, sami su sebi bili bogovi itd. A Bog je to puštao i prepuštao. Pomalo je upozoravao, ukazivao na moguću propast, grmio, sijevao, ali ništa. No, onda su došle prirodne katastrofe, pošasti, kao nešto iznenada. Ali nekada su se brisala i čitava carstva.

Bog je živ i trajan, trajna konstanta, Apsolutni, Jahve, Svemogući i slično. Bog živi može i s nama i bez nas i ne da se izrugivati u nedogled. Ali on je itekako “obespravljen” u današnjem našem društvu. U onome trenutku kad On progovori, trest će se cijeli svijet (i često se trese). Mnogi su silni svjetovni vladari mislili kako sve imaju pod kontrolom, a Bog se smije, gleda odozgo i smije se, a po krivim crtama piše pravo. Sjetimo se faraona koji je, onakav zločinac, ipak bio oružje u Božjim rukama. Nešto mi se čini kako i ova aktualna panika, potrebna ili nepotrebna, izgleda kao neko novo upozorenje s neba.

Možda samo nebo ili vječni Bog na svoj način “traži” malo više mjesta među nama smrtnicima?

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*