Mediji

Mediji su, kako se mnogima čini, postali naš učitelj, guru, naš duhovni vođa; poslušno od njih učimo, vjerujemo im svaku riječ, upijamo svaku sliku i poruku koju nam oni odašilju. Suvremeni svijet sam sebe predstavlja kao slobodu od siromaštva, bolesti, gladi, starenja, umiranja, tjelesnih nedostatak i slično. Mediji nas mame savršenstvom, besprijekornim izgledom, unosnom zaradom, udobnim domom. Prodaju nam sreću, privlače nas vedrim i nasmijanim šarenilom. A mi se trudimo biti što sličniji idealu savršena čovjeka stvorena u medijima, a taj je čovjek ukratko: lijep, mlad, bogat, uspješan, nasmijan i poznat. A da li takav čovjek uopće postoji? Mislim da je ovo izmišljena slika čovjeka koji ne postoji i koji nikada neće postojati, to je samo privid ili, bolje reći, onaj čovjek kakav bi mnogi željeli biti, a ne mogu.

Mediji nam govore o poznatim, uspješnim i bogatim ljudima. Naravno, govore i o siromasima, o nepoznatim i neuspješnim ljudima (po općim mjerilima), ali tek u tekstovima i emisijama koje se bave problemima, posebno u crnim kronikama ili kakvim sličnim specijaliziranim emisijama. Uzori koji nas gledaju s naslovnica i reklama uvijek su bogati i uspješni. Pri tom je i bogatstvo i uspješnost izraženo u brojkama, novac je mjera svih stvari ali i ljudi. Neuspjeh je promašaj, poraz, biti prosječan znači podbaciti u životu, „ne snaći se“, ne biti vrijedan medijske pažnje.